PostHeaderIcon Quattro Vespa dritto Umago

 

Vespa klub Valjevo pozvan je da ucestvuje na tradicionalnom vespa skupu u Hrvatskoj koji se ove godine odrzavao u Umagu. Na sastanku kluba,obrni, okreni,pravi racunice kilometraze,kombinacije.....Spade knjiga na 3 slova.Bora,Darko i ja odlucismo da branimo boje naseg kluba.Ostali momci sto zbog daljine,sto zbog finansija i posla odustadose od ove avanture.Sta da se radi idemo dalje,bice jos voznji i jos prilika pa cemo ici u vecem broju.

Inace skup pocinje u petak 06.09.2013 i traje do nedelje 09.09...Pripreme pocinju,googlanje,michelin routh itd...Trazi se najpovoljnija i najbliza ruta.Dogovor je da nam se po ulasku u Bosnu prikljuci momak iz Pljevalja Zeljko.Nas neizostavni suvozac na takvim putovanjima.Nekako smo vec postali tandem i ekipa.Sad nas je cetvorica.....

Pakovanje stvari,opreme,alata(za nedaj) Boze tece po planu.Obzirom da nas je cetvorica i planirana ruta ide kroz Bosnu pa na more,odlucujemo da vozimo u dva dana.
Prvi dan, Valjevo - Zadar...Drugi dan Valjevo -Umag.Prvi dan do Zadra najkracim putem ima oko 670 km.
Definitivan dogovor je pao i polazak je cetvrtak u ranim jutarnjim satima. 04.00.sa Luk-oilove pumpe.

04.00 Luk oil pumpa i polazak. Obzirom da pumpadzije dremaju (a nisu radi da izlaze)Dare slika pa nam fali na fotografiji....
Krecemooooooooooo.........

Valjevo-Bratunac ,preko Pecke,Proslopa i Ljubovije.Vespe natovarene dobro,koferi puni rakije,alata i kojecega.Hm,prvi kilometri od Valjeva nisu bas sa odusevljenjem.Moja vespa me mlati po krivinama tj zanosi od silnog tereta.Majko moja gde je Umag  .Bojim se da se od uzivanja voznja ne pretvori u kosmar....
Napokon posle prvih 15-ak kilometara nalazimo se ponovo u tandemu moja Jela i ja.Peglamo po krivinama kako treba.Pred svakom krivinom teziste prebacim napred na upravljac tj nagnem se i milina,u krivinu kako hoces. Bora i Darko nemaju toliko tereta pa samim tim i manje rizika.
Put do pecke(jedne male varaosice) prolazi bez problema,penjemo se uz Proslop (planinski prevo ka LJuboviji).krece uzasan put,odroni,rupe.....Put stvoren za endurase a ne za vespe i vesparose.

Po ovako losem putu voznja nije uzivanje vec se pretvara u borbu odrzati se na vespi i izbeci bliski susret sa asvaltom 
prolazimo tu deonicu od 20-ak km i stizemo u Ljuboviju.Na prvoj raskrsnici stajemo i ja kazem ovo je BOLJIVIJA nije Ljubovija. Imam osecaj da smo prosli deo Afrike.Do duse po mrklom mraku pa lavove nisam video u ovoj divljini...
Klasika u Srbiji sve raskopano pa tako i Boljivija.Centralna ulica sto vodi ka Bosni prerovana bagerima(neki su radovi u toku) pa nekim sporednim ulicicama izlazimo na put ka Bratuncu i granicnom prelazu:jee1:
GRANICA......prolazimo lagano kod nasih carinikja i krecemo ka Bosanskim.E tu prijatelju moj,onako ljubazan policajac ali sve na videlo,svu papirologiju itd...
U sebi mu je..em majku jer treba da se sav raskopcam i izvadim torbicu sa dokumentima,a tako sam se lepo ususkao da nigde ne duva 
Prolazimo i Bosansku kontrolu bez problema i kojom spikom izmedju nas i carinika pa krecemo dalje....Dogovor je da se sa Zeljkom nadjemo u Sokolcu i nastavimo sva cetvorica zajedno dalje....Put je dobar,nas trojica imamo dobro prolazno vreme,vozimo kao jedan.vespe rade kao satici,disemo jednim plucima.I ako natovarene odziv na gas fenomenalan.
Prolazimo mala Bosanska mestasca,zora polako pocinje da svice i dolazimo do Sokolca.Stajemo na benzisku pumpu da tankamo i sacekamo cetvrtog clana ekipe Zeljka. Jos se nismo raskopcali ,ja u daljini cujem kako zvoni Sito plus (racing auspuh) i iz krivine se pojavljuje Zeljko.Neverovatno,kao da je putavao iz valjeva sa nama i u isto vreme stizemo.Ali bukvalno u minut razlike...

Inace Zeljko vozi masinu 150 cm,sa malim modifikacijama  tako da se sa nama nosi i vise  nago odlicno da ne kazem u milimetar.

E sad...nas cetvorica peglamo dalje preko Han Pjeska,Romanije za Sarajevo.Pored Opreme u full-u sa sve termo uloscima i Held termo rukavicam (Libero   ) ja sam hteo da se smrznem. Po telu mi nije bilo zima ali ruke nisam osecao.Odmah sam se setio Igmanskog marsa i partizanskih filmova,amputacija promrzlina itd...Svanulo vec ali da ne poverujete,trava zaledjena,inje po borovima,kao da je kraj novembra a ne pocetak septembra.....peglamo jedan za drugim veoma dobro i disciplinovano.Iskreno to me bas raduje....Vozimo preko Romanije ravne,predeli fenomenalni.I ako je poprilicno hladno srecemo "gorstake" tj domace cobane kako u majcama kratkih rukava cuvaju stoku.Po glavi mi se svasta motalo...Sta pase ta stoka kad je trava zaledjena i kako cobani sve to mirno posmatraju obuceni u majce kratkih rukava.Vozi se prema Sarajevu a oci saraju levo-desno nebi li pokupile svaki moguci detalj.
Bosna,veoma sarena.....sve i svasta se moze videti....

SARAJEVO....

Stizemo u Sarajevo oko 8.30.Ipak vreme je za jutarnju kafu i dorucak.Naravno gde bi putnik namernik u Sarajevu nego pravo na Bascarsiju.Parkiramo na samom ulazu u Bascarsiju vespe kako bi nam bile na oku i odjednom pojavi se drug policajac.Jako uctivo nas obavesti da je na tom mestu zabranjeno parkiranje motocikla i da predjemo na drugu stranu ulice. Naravno,bez pogovora tako i uradismo.Jesu vespe malo dalje ali ih opet vidimo.

Posle kafe na redu je i dorucak. Zeljko i Darko kazu da im je rano aliiiii meni nije rano.Znate li momci kad je bilo 03.30 kad sam ja ustao????? Odosmo Bora i ja da vidimo sta ima na repertoaru Bascarsije za dorucak.Sta bi drugo nego NAKU PITU POJEST....tako se i taj deo posla obavi......

Posle malo duze pauze,pakujemo se i napustamo Sarajevo.Oko vespi je bilo slikanja,pitanja itd.Vozimo prema Visokom,Zenici,Travniku.....
Pogledi lete na sve strane,dosta toga se izgradilo,promenilo...Nisam bio odavno.Osecanja se mesaju....Ni sam ne znam sta na kraju mislim i osecam.Od vila,firmi,modernih automobila u pojedinim delovima do ruralnih krajeva na kojima su "Balkanski" umovi ostavili potpis skorasnjeg vremena kao uspomenu mladjim narastajima....ne znam, ajde budi pametan
Vozimo dalje.....Misljenja moja deli i ostali deo ekipe....valjda ce se sve to sleci i sabrati kad dodjemo kuci pa nam neke stvari budu dosta jasnije.....

Put ka Visokom nastavljamo nekih 50-ak km autoputem.I ako bas nevoljni prihvatili smo upozorenje jednog Sarajlije da starim putem necemo do Bugojna doci ceo dan.Stari put je pun krivina,rupa i odrona.Da smanjimo rizik jednoglasno vozimo tu deonicu autoputa.To smo prosli veoma brzo,iskljucujemo se za Novi Travnik.Policajskih kontrola na putu ima dosta.Pridrzavamo se ogranicenja koliko je moguce (mada uvek 10km/h vise vozimo)i par puta vidim da drug policajac nisani pravo na nas njegovom spravicom.Srecom bili smo u granicama tolerancije pa smo prolazili bez zaustavljanja.
Iz Novog Travnika nastavljamo ka Vitezu....E tu se vec put pretvara u mucenje.Putari su se latili posla i nasli da popravljaju puteve,menjaju cevi itd.Deonicu puta od 20-ak km vozimo kao po iglama. 20 km/h....Da mi je da ugledam taj Vitez pa da mi svane pred ocima.Nikad stici......  Kolona duga,linija puna,policije iz svakog zbuna.....
Ne,ne, vozimo u koloni za drugim vozilima i nema preticanja.Mislim da bi taj poduhvat bio i suvise skup.Napokon,Vitez.....Nema bagera,valjaka,kamiona.Odjednom sam prodisao,svima titra osmeh na licu samo da se zavrne rucka gasa.
Odvajamo se ka Livnu i otvaramo gas kao jedan.Malo iber ture nije na odmet,treba nadoknaditi klackanje koje se cinilo vecnost.Posle 10-ak kilometara mislim sam u sebi pustaj gas raskantaces masinu,nastavljamo uobicajnim tempom 80-90.....
Dolazimo u Bugojno,stajemo na pumpu da tankamo.Dogovor pada da bi trebali da napravimo jednu pauzu jer je Zeljka i Darka napala glad.U blizini nalazimo restoran,pravimo pauzu za kafu i klopu.Neizbezna pitanja konobara,gostiju....kuda,kako itd.Svima smo cudni,ni sam ne shvatam zasto ni dan danas.
Krecemo Iz Bugojna prema Livnu.Kazem momcima,spremite se na klackanje,penjanje u planinu krivine itd....Medjutim,kako nisam isao svega 25 god tim putem vredni neimari su na moje iznenadjenje sredili put i ispravili sto se ispraviti moglo.Put sirok,krivine svaka prosirena ma milina voziti.Vozimo veoma dobro tako da su moje slutnje pale u vodu. Kupres ravan kao tepsija,stoke po livadama u svom zivotu nisam video toliko.Kao da su stada cele Bosne doterali tu na ispasu.Zanimljivo videti.
Spustamo se u Livno,obzirom da je podne vec odmaklo resavamo da najkracima putem sibamo prema Zadru.Put vodi Livno-Bosansko Grahovo.E ta deonica puta je bila vec za smaranje.Jedna ravna crta,pa majku mu da se izenjer neseti da napravi bar jednu krivinu.
Vozi,vozi,vozi....ma da hoce da se pojavi tabla Grahovo lakse bi mi bilo.Nikad stici,hocu da zaspim.Na ovoj deonici puta aparat je bio u dzepu.Nista zanimljivo nije bilo za slikanje.Dolazimo napon u Bosansko Grahovo i odvajamo se prema granicnom prelazu ka Kninu.Veoma brzo stizemo na granicu.Put pun krivina ali daleko zanimljiviji za voznju.Granica je na svega 15 km daleko.Stizemo na granicni prelaz.Izlaze policajci-carinici.E ja se vec raskopcavam i spremam da vadim dokumenta.......
Gledaju nas kao iz tudje glave,zaviruju u tablice i krecu standardana pitanja radoznalaca.
Odjednom drug policajac keze,ma cekaj kud si pos*o....Sidji da sednem da vidim kako je na toj vespi.Okrenem se ja pogledam u ovu trojicu oni okrecu glavu i pocinju da se neprimetno smeju. Sidjem ja,sede majstor....Poce da drnda gas ,kvacilo i odjednom....Sedi tu da ja malo prodjiram ovuda.A joj majko moja sta me snadje.Ne smem nista da kazem,niti da mu dam niti da se bunim  .Ubaci u prvu i krete....meni vec kroz glavu prolazi,sad kad ga teret zamlati eto ga na asvaltu.Bice izvini,jebo je ti ovo je zajebano itd...Medjutim provoza se on po granicnom prelazu i vrati se.Jedva sam docekao da sednem na svoju vespu.Ja vec drzim papire i cekam da nas istembiljaju i puste da idemo.
E provoza se ja,moram i ja sebi kupiti jednu ovaku.....Ja pitam hoceli gledati papire?
Vala kad vas do ovde nisu pohapsili necu vas ni ja gledati.Srecan put.
Mislim ja u sebi sta me snadje?????   Sa druge strane sve to posmatraju Hrvatski carinici i mislim da se smeju u sebi.Dolazimo i do njih.Standardno malo pitanja i srecan put.Nastavljamo ka Kninu.Ima jos 20-ak km.Put lep za voznju i brzo stizemo u Knin.Stajemo na kratko da zamenimo eure u kune.Vrtimo se po centru ali u 16 h ne radi ni jedna menjacnica.Kazu tek od 17 h. Imamo jos 110 km do Zadra a sat vremena je mnogo da cekamo.Treba stici pre mraka i smestiti se u vec unapred rezervisan apartman.Odlucujemo da nastavimo dalje i u Zadru obavimo transakcije.Idemo Iz Knina prema Benkovcu.Ja kazem momcima da mi je prioritet da stignem pre mraka u Zadar.Posto mi je majka iz Zadra hocu da iskoristim priliku i izadjem na groblje i zapalim svece mojim predcima.To mi je jedinstvena prilika posto me put ne vodi tako cesto u tom pravcu.
Put vodi kroz sela i manja mestasca prema Benkovcu.Prolazimo kroz Benkovac i pravac Zadar.Ostalo nam je jos 30-ak kilometara do odredista.Po planu stizemo pre mraka,ja srecan.Prolazimo 10-ak kilometara Benkovac ja vidim da Momci zaostaju.Misli jel me tolika zelja povukla da odvrnem gas i odmaknem ekipi.Usporavam,Bora me stize i kaze da Zeljko ima problem sa vespom.Satajemo....U majku mu gde nadje sad da zeza kad smo blizu odredista za taj dan. Zeljko kaze trokira mu na vise od pola gasa.Uh dobro je....mucna svecica otkazala poslusnost.Preturam po alatu ali za njegovu nema odgovarajuce toplotne vrednosti.Imam za standardnu masinu ali za njegovu nemam.Moja je toplija nego sto treba.Nemamo izbor neki,stavljaj sta imas i gas.U sebi mislim jojjjj samo da ne izgori klip.Odmah zovem u Rovinj moga druga Pehu,brate pomazi i nalazi svecicu.Peho se javlja i kaze spremio i rezervnu...Dobro je ,samo da stignemo do gore pa resavamo problem.
Stizemo u Zadar.17.45
Bora,Zeljko i Darko ostaju u apartmanu,pada dogovor da ujutru u 07.00 uz more mozimo za Umag.Ja odlazim pravac na groblje da obavim sta sam planirao i na spavanje u staru dedinu kucu.Umor nas je sve stigao.Ipak se vozilo 670 km i 14 sati na vespi.Mislio sam da cu zaspati odmah.I pored slatkog umora san mi ne dolazi na oci.Sedim ispred kuce,vracam film 30 godina nazad i secam se uspomena kada je dvoriste vrvelo od naroda,dece,smeha....Vremena su se promenila,dvoriste prazno.Samo me u mojim secanjima prekine po neki rodjak koji je video svetlo i dosao da me pozdravi.Legao sam tek u 01.00......

II dan ZADAR-UMAG

Nalazimo se u dogovoreno vreme 07.00.Pakujemo se i u 07.30 krecemo za Umag.Danas je ruta mnogo zanimljivija,vozimo uz more.Krenuli smo ranije da bi mogli da pravimo stajanke gde nam se svidi bez obzira jesmo li umorni ili ne.Iz Zadra preko Posadarja spustamo se na staru magistralu.Idemo prema Karlobagu. 
Put sa dosta krivina ali izuzetno lep za voznju.Pravimo i prvu stajanku,svi smo se pozeleli mora pa da napravimo jednu fotografiju....

Vreme za pauzu i jutarnju kafu je isteklo,u sedla i peglaj dalje.Idemo dalje prema Senju.Meni licno a i ostatku ekipe pravo je uzivanje voziti uz more......

Iz Senja nastavljamo dalje prema Rijeci.
Dolazimo na deonicu puta gde su radovi u toku,Cekamo,,,,,saobracaj se pusta naizmenicno.Srecom Hrvatski putari su mnogo revnosniji od Bosanskih pa cekanje ne traje dugo.Sinhronizovali su na vise mesta,tako da na svakom cekas svega par minuta koliko da se pustena vozila prikupe i krenu zajedno kroz sledecu deonicu.
Dolazimo do Rijeke,grad se siri iz dana u dan.Dosta se toga promenilo za kratko vreme a bio sam pre dve godine.

Ipak snalazimo se kroz grad i idemo prema Vratima Jadrana.Tu je red na tankanje goriva i normalno jednu pauzu.Ne zadrzavamo se nesto preterano dugo na pumpi,krecemo dalje..... Prolazimo tunel Ucka i na sledecem iskljucenju Idemo prema Buzetu.Malo cemo skratiti da bi ranije stigli i smestili se.Idemo niz reku Mirnu prema Bujama.Vec smo nestrpljivi deli nas manje od 80 km.....

Putarinu placamo celih 2 kune....nekih 20-30 din...I stizemo UMAG.Na satu kaze od pocetka avanture 970 km

Po stizanju u Umag ceka nas Veliki DON....Furio(zasluzuje i vecu titulu)  ,vodi nas u apartman koji je vec ranije obezbedio za nasu ekipu.Tako skracujemo lutanje i jednu brigu manje za smestaj na skupu.Apartman na samoj obali mora.
Posto smo stigli ranije,raspakujemo se i sta bi drugo nego pravac more.....Sta bolje moze da povrati dusu od toplog mora i hladnog piva.

Zurka je bila veoma zanimljiva,ispunjena do zadnjeg trenutka tacnije do fajronta.Ucesnici su bili toliko raspolozeni da su neki i omasili put do smestaja.....
Mi smo se malo vozili oko kruznog toka,ulazili u neke ulice ali nas apartman niotkuda da se pojavi   ,neko stanje veoma cudno  Na kraju smo dosli do resenja jer voznjom oko kruznog toka bi docekali zoru (mada smo vec bili blizu).Obzirom da je apartman na plazi,izlazimo vespama na plazu i uz nju pravo do naseg apartmana. 
SUBOTA glavni dan skupa.....
Obzirom da je organizator najavio u 11.00 organizovani polazak u voznju centralnim ulicama,obilazenje nekih vinarija itd...mi dolazimo ranije da saberemo utiske iz predhodne noci i popijemo jutarnju kafu.Prikljucuje nam se Dottore iz Dubrovnika (proslogodisnji domacin)i uz kafu sabiramo utiske.....

Formira se kolona i krece voznja gradskim ulicama.Skup veoma interesantan.Sevaju blicevi fotoaparata,slikaju nas svi redom i dive.Kod njih jos traje turisticka sezona tako da su guzve jos po ulicama i gradskim trgovima.Naravno svima nam prija sto smo deo cele manifestacije.Ovacije pozdravi na svakom koraku prate kolonu....

Kolona iz grada ide u jednu od najpoznatijih vinarija Istre.Veselu ekipu docekuje domacin sa zakuskom i degustacijom njihovih cuvenih vina....
Posle par casa vina bilo je i cudno parkiranih Italijana

Iz vinarije formira se kolona i krece ka Novigradu.U Novigradu nas ceka rucak i slobodne aktivnosti.Tacnije imamo tri sata fore za kupanje ili razgledanje grada.Novigrad jako lep mali gradic,parkiramo se na trgu.....Kupanje,razgledanje grada.....i tako prodje brzo slobodno vreme......
Iz Novigrada kolona krece ka turistickom kompleksu Stela Maris gde u 20.00 pocinje vecera,dodela priznanja ucesnicima i zurka.....

Ovoga puta nismo ostali nesto preterano dugo na zurci.U nedelju ujutru je sikter kafa i razlaz.Obzirom da treba voziti vino je ostalo samo za stolom da tuguje  Pozdravljamo se sa organizatoro,zahvaljujemo na gostoprimstvu i napustamo kamp.
Po povratku u apartman upali se lampica.....Pa ljudi zasto nebi otisli na jedan espreso u Trst? Nije bilo potrebe za dvoumljenjem,jednoglasno odlucujemo IIIIDDDDEEEEMMMMOOOOO......
Pakujemo stvari i ostavljamo samo najneophodnije kako bi ujutru krenuli odmah.

NEDELJA....
Ustajanje u 06.00....Pakovanje stvari na vespe,utezanje i pokret Pravac TRST.
Put nas vodi preko Kopra.Na granicnom prelazu koji jos uvek postoji,slovenacki carinik vrsi kontrolu dokumentacije.Prolazimo veoma brzo i nastavljamo ka Trstu.
Izlazimo na deo autoputa (od 10 km) za koji je potrebna Vinjeta.Odlucujemo da se na kvarno provucemo tom deonicom i ne kupujemo vinjete.Naravno to i uspevamo.
Dolazimo u Trst rano.

Vozimo se ulicama Trsta i gledamo gde da stanemo prvo  Gde bi drugo nego pored marine.Ipak je to more,Italija,vespe.....Kuda dalje.....pa ako ne popijemo kafu na Ponte Rosso to je kao da i nismo bili u Trstu.Ulazimo u jedan kafic kad tamo jedna afroitalijanka radi.Na mom tecno engleskom pokusavam da narucim kafu za nas cetvoricu....
<Good morning, four coffee please. Three small and one large> Gleda me belo 
<Do you speak English>.... 
<Io non parlo inglese,parlare italiano e spagnolo> ahaaaa...toliko sam razumeo
Onda sam upotrebio znanje italijanskog koje je jako jako oskudno 
<quattro caffè espresso> 
I napokon stize nasa jutarnja kafa i to na Ponte rosso,zbog koje smo i dosli....

Posle kafenisanja krecemo u razgledanje trga i fotografisanje....(nema vise leviski,filmova za odrasle,kafe ispod tezge za sta su ranije svi putovali u Trst)
E sad,imamo mali problem...Rano je ujutru i jos nema prolaznika a hteli bi sva cetvorica da imamo zajednicku sliku sa trga. Slikamo se naizmenicno kako bi svako bio na slici.
U momentu na nekih 100 metara od nas vidim troje ljudi kako se slikaju.
Kazem ekipi sad cemo resiti problem.....Prilazim i na engleskom se obracam.
<Excuse me,one photo please> nadam se da je razumeo mislim sam u sebi... 
Gleda me i on belo....i pocinje da se smeje.
<Pa Valjevci kako da ne mogu>
Ostadoh zbunjen skroz  (a na majicama nam stoji grb Vespa Club Valjevo).Pocinje smeh.Uzima covek aparat i prafi par zajednickih fotografija.
U celom tom setanju i premestanju po trgu krece prica...... Tip je iz BG.
Znate,ja imam drugove vesparose,ali u Bg imaju dva kluba pa ne znam dali ih poznajete....
Samo ti reci kako se zovu i nista ne brini za klubove,svi se mi poznajemo.
Kad rece imena drugova poce smeh....Pa to su nasi drugovi,ja im odrzavam vespe.
Momak pita kako se zovem da zna da kaze sa kim je bio u Trstu.Ja mu odgovori....
Cekaj....pa ja sam ti donosio delove i poce da nabraja koje.Coveka nisam nikad video (sad prvi put).Sve delove je donosio preko zajednickih drugova.
Tu se prica nastavlja neko vreme i dolazi vreme nama za polazak nazad.

Doslo je vreme da krecemo nazad. Ruta ce biti malo drugacija nego sto smo dosli.Idemo preko Buzeta na Limski kanal pa za Rovinj.Na granicnom prelazu opet kontrola slovenackog carinika.Pogleda pecat i kaze,pa vi ste samo usli i izasli? Da,kratko smo mu odgovorili,isli na kafu u Trst.Cudno nas je gledao.......

U Rovinju pravimo pauzu kod moje familije.Zadrzavamo se kratko svega dva sata jer moramo da stignemo na trajekt za Pag.Pred nama je jos 250 km puta uz more.
Iz Rovinja krecemo u 13.30. U mestu Prizna treba da uhvatimo trajekt za Pag.Po redu voznje ide u 19.00. Vec je sa vremenom tesno pa vozimo malo brze.Otvara se gas gde kod se pruzi prilika samo da ne zakasnimo.Nismo bas leteli,gledali smo da i pored brze voznje ipak sve bude sigurno.
Stizemo u Priznu u 18.00, imamo srece da odmah uhvatimo trajek za Zigljen na otoku Pagu.

Otok Pag sa istoimenim gradicem u pozadini....

Nismo mogli da prodjemo a da ne slikamo vespe pored Paskog mosta....
Sa Paga idemo prema Zadru.Prolazno vreme nam je i vise nego odlicno.Put preko Paga je odlican,predeli stvarno kao u bajci tako da bi steta bilo ne proci ovuda.Do Zadra nam je ostalo jos nekih 80-ak kilometara.
Stizemo u Zadar,smestamo se u apartman i dogovor pada da je polazak ujutru kuci u 05.00. Ostala nam je najduza deonica naseg puta i to treba da prevezemo u danu.Ovoga puta dogovor je da se vracamo niz more......

05.00 tankamo gorivo,vrsimo zadnja utezanja i krecemo niz more prema Sibeniku.Posto jos nije svanulo vozimo lagano vec ustaljenim redosledom.Prigradska mestasca uz more redjaju se jedno za drugim.Prvo od vecih mesta je Sibenik.Posto je svega 70 km od Zadra,umorni nismo,goriva imamo nema potrebe za zaustavljanjem idemo dalje.
Dolazimo u Trogir,presli smo nekih 130 km. 07.30,mogli bi da napravimo jednu malu pauzicu za kafu,dorucak i gorivo.

Posle pauze u Trogiru nastavljamo prema Splitu.Ipak odlucujemo da nastavimo dalje jer je i suvise lepih gradova i mesta uz more da bi nam 7 dana bilo malo za obilazak.Idemo prema Omisu i Makarskoj....

Idemo dalje prema Plocama i Opuzenu.Vreme za voznju idealno negde oko 23 stepena. Put za voznju super,(sta drugo reci nego pravo uzivanje)....

Pred samim Opuzenom skrecemo prema Metkovicu i granicnom prelzu Hrvatska-Bosna.....Na granici nevidjena guzva,kolona je za ulazak u Bosnu preko 1 km.Odlucujemo da na kvarno prodjemo pored svih i stanemo skoro pa pred carinu.Niko se nije bunio tako da smo prosli super.Vec smo pricali ako nas vrate na kraj kolone,necemo cekati vec idemo za Dubrovnik.

Sa granice nastavljamo prema Capljini,odakle se odvajamo za Bilecu.Put fin za voznju a vreme idealno.Nesto posobno i interesantno za fotografisanje nije mi privuklo paznju.Standardni krajolici tog dela Bosne tj Hercegovine.Iz Bilece idemo prema Gackom gde pravimo i prvu pauzu,cisto da promenimo polozaj.E u Gackom vec se situacija menja....Pocinje po koja kap kise da promice.Vecanje....dali da oblacimo kisna odela ili ne? Odlucujemo da nastavimo bez kisnih odela pa ako krene jace da pada lako cemo se obuci.
Iz Gackog idemo preko Cemernog prema Tjentistu pa niz Sutjesku.Deo puta koji bas i ne volim da vozim.Na silasku sa Cemernog pravimo pauzu za rucak.Pored nas staju jos neki bajkeri misli da su Poljaci bili.Slikaju vespe i dive se kao sa tako malim masinama putujemo.
Nismo im ostali duzni pa smo i mi njih slikali

Dok smo sedeli pocinje da pada kisa  ,jbg sad se moramo oblaciti.Idemo dalje niz Sutjesku prema Tjentistu.Tu zastajemo samo jednu fotku da napravimo i idemo dalje.
Put divan,krivine,mokro...imam osecaj kao da vozim po kori slanine....
Idemo dalje prema Gorazdu,kisa je stala ali je put i dalje klizav i mokar.Sta da se radi i to je deo zivota na vespi...
U Gorazdu se rastajemo od naseg saputnika i druga Zeljka.On siba dalje prema Pljevljima a mi prema Visegradu....

Vozimo prema Visegradu,ne zadrzavamo se vise nigde.Ide noc a mi bi da u neko normalno vreme stignemo kuci. Zastali smo samo pored Cuprije da jos i to zabelezimo.Naisli smo na razocarenje   ,brana je podignuta i vredni neimari renoviraju oko mosta. Sliku ce nam pokvariti materijal koji dovlace pored mosta.Zele da sacuvaju Mehmed pasin most i zastite ga od zuba vremena.

Nije bas to ono pravo,ali bar ostaje uspomena da deo puta kojim smo prosli....
Nastavljamo prema granicnom prelazu Mokra gora pa preko Kremna i Cajetine do Uzica.Ovu deonicu smo bezbroj puta prosli tako da znamo svaku rupu i krivinu.
Vozimo kao jedan putem kroz Pozegu,Kosjeric,preko Divcibara i stizemo.....

U ovom nasem putesestviju presli smo 2243 km Darko,Bora,Igor i Zeljko-Pljevlja.
Momci hvala na druzenju,divnoj voznji....do neke sledece avanture CIAO