PostHeaderIcon Glas javnosti

Zaljubljenici u čuvene italijanske motocikle okupili se u Domu omladine

Vespa život znači

Nekada je bila statusni simbol, mada su mnogi jeli manje ''leba da bi je nabavili

izvor Glas Javnosti

Sećam se, kad sam imao 18 godina ona je imala 30. Ne moja verenica: vespa. Zvao sam je primavera (proleće), pisao je italijanski književnik Alesandro Bariko o drumskoj lepotici, koja je posle rata naprečac osvojila srca Evropljana. Vespa se pojavila 1946, a dizajnirao ju je pilot helikoptera Koradino d'' Askanio. Kao uzor poslužio mu je deo za izradu aviona.

Koštala je ne baš skromnih 55 hiljada lira, a ime joj je dao vlasnik firme Pjađo: "Izgleda kao osa" i tako joj ime ostade. Prve vespe su bile tamnocrvene boje, ali će kasnije preovlađivati metalik siva. Svoju slavu vespa je doživela posle filma "Praznik u Rimu" u kojem novinar (Gregori Pek) na vespi vozi rimskim ulicama odbeglu princezu (Odri Hepbern).

Uspeh firme Pjađo je nezamisliv, a vespa, kao vrhunac elegancije, postaje statusni simbol mladih 50-ih i 60-tih godina. Vrlo brzo se pojavljuje i na beogradskim ulicama, nije malo njih koji su na vespi zapucali i za Italiju, a jedan je stigao čak do Londona. Tada su u Beogradu postojala dva tabora vespaša: luburići, koje je predvodio Lubura, i zmijići na čelu sa Jocom Zmijom. Oni su jedni drugima stajali na crtu i neumorno ratovali u brzini.

- U Pančevu su 60-ih organizovane trke. Fora je bila da se vespom popnu uz nasip, a onda ih vadili iz blata. Tih godina mnogi su se do mora vozili na vespi, otkriva Slobodan Tomić, zamenik predsednika vespa kluba "Beograd". Svoju prvu vespu kupio je u delovima od nekog penzionisanog zastavnika, a njen prvi vlasnik je bio - jorgandžija.

U subotu se u Domu omladine okupilo oko 40 vespaša, na prvoj svečanoj skupštini ovog kluba koji okuplja ljubitelje vespi. Predsednik kluba je Zoran Luburić Lubura, legenda i zakon za sve stare vespe, jer ih zna u dušu.

- Prvu vespu imam od 1958. i otad sam promenio jedno 60 komada. U to vreme vespa je bila kao neko prirodno čudo - mala, zgodna, okretna. Plenila je i ženski i muški svet. Mnoge sudbine, i bračne i vanbračne, vezale su se za taj skuter. Vespa je bila način života - sa njom mnogo više doživite, jer brže stignete. Krajem 50-ih skupljali smo se kod francuske čitaonice, pa Kod konja, da bi 80-ih završili kod "Madere".

Posle je nastalo zatišje. Vremena su se menjala. Vespa više nije veliki ljubimac, već više nekakvo magarence koje nam služi da brže i lakše negde stignemo. Po svetu ima hiljade klubova ljubitelja vespi, pa je red da se i mi priključimo. Valjda ćemo i mi biti jednom domaćini, makar našim Balkancima, nada se Lubura.

Danas su "vespaši" uglavnom u poštenim godinama, ima ih lekara, pravnika, inženjera, a našao se i jedan mađioničar iz Surčina, koji se jadao da mu je skoro izmakla jedna vespa, njegova ispisnica po godinama....

...- Nekada je vespa bila statusni simbol, mada su mnogi manje jeli ''leba da bi je nabavili. Brat Seke Sablić nosio je mleko kao student da bi kupio vespu. Nije to baš bio neki status, ali se mislilo - ko je ima, stoji dobro. Tako ja, tamo nekih 80-ih, vespom stojim na semaforu, kad začujem glas nekog poznanika iz "fiće": "Je li, Lubura, još se na vespi voziš?" Kažem mu ja: "Nemam pare", a moj motor vredi k''o šest njegovih "fića". Stavio neke motke na pod da mu noge ne propadnu!...